Kada sam ja napisao da je to strašno težak posao, da je to kao kockanje, da će mnogi propasti, da će ljudi na ulicu onda se na mene naljutili. Sada godinu dana kasnije valjda shvaćaju da sam bio u pravu. I dogodilo se da je još teže. Ali nije kasno. Mora se znati da kupnja nove mehanizacije nije pomoć trgovcima. To je transfer nove tehnologije u našu proizvodnju hrane. To je kao da tražimo da imamo hranu za svoje potrebe a muzemo krave ručno, i kosama kosimo žito. Ako nemamo strojeve đabe nam zemlja. A strojeva više nemamo. I doista imamo još par firmi koje se poput Poljoopskrbe bore na ovom tržištu već 50 godina. Ali malo je njih. No, i u ministarstvima i u politici imaju krive predožbe o tvrtkama koje nabavljaju vrhunske strojeve. Njih nazivaju uvoznicima. Oni nisu uvoznici. Oni su prije svega dobavaljači suvremene tehnologije. Oni ta, da tako nazovemo postrojenja, i puštaju u rad, i obučavaju naše poljoprivrednike i na kraju i održavaju. Kao što pekar i slastičar mora imati novu opremu, tako mora i poljoprivrednik. Dominković i drugi dečki znaju što je muka. I onda politika i javnost to popljuje. Danas je jedan arhitekta gospodin čovjek. On propiše koji materijal i i kako se što gradi a i čime se onda gradi. Isto tako danas ti ljudi koje nazivamo pogrešno prodavateljima i uvoznicima mehanizacije moraju odgovoriti na sve tehnološke zahtjeve i onda da to ispune moraju kod svoji inozemnih i domaćih partmera pronaći adekvatnu tehnolgoiju. Čitaj stroj. I s njim poljoprivrednik mora biti zadovoljan. I kada ga pronađu moraju prvo oni taj stroj, (ja to volim reći postrojenje) moraju kupiti u Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Finskoj... A onda vrlo često moraju i čekati način da poljoprivredniki nađe novce za to postrojenje. Jer ako jedan stroj danas radi dvije, tri i više operacija u isto vrijeme onda je to postrojenje. A kombajn za repu, kukuruz, pšenic su zato i zove kod nas Kombajn. Stroj koji kombinira više radova u isto vrijeme. To je kombajn. Cijelo jedno postrojenje koje ljudi u firmama kao što je Poljoopskrba moraju poznavati, znati upotrebljavati, montirati i na kraju pustiti u radi i cijelo vrijeme dok on ima radni vijek ga treba i održavati i osiguravati rezervne dijelove

- Međutim, još nezadovoljniji su domaći proizvođači poljoprivredne mehanizacije, bili oni u stranom vlasništvu, primjerice Same Deutz-Fahr Žetelice d.o.o. Županja ili u domaćem, kao što su Labinprogres d.o.o., OLT Osijek, Prima Commerce d.o.o. Bjelovar i Zvijezda 2005 iz Našica, jer je svima jasno da će teško preživjeti, ukoliko im se prodaja ne podrži europskim poticajima. A svaka nova propala firma u našoj zemlji i svaki novi bivši radnik na Zavodu za zapošljavanje, nova je tužna priča, kazao je novinarki Agrokluba Franjo Dominković.

Udruga prodavatelja poljoprivredne mehanizacije i opreme, htjela bi da na natječaju prođu svi oni koji su podnijeli valjane i kompletirane zahtjeve, a pogotovo oni koji su najavili kupovinu poljoprivredne mehanizacije. Za nas je to utoliko značajnije, jer hrvatski poljoprivrednici još od 2008. godine i početka ove ekonomske krize, praktički ne kupuju novu mehanizaciju. Postojeća je danas jako stara i upravo zbog toga naši su poljoprivrednici i tražili potporu za njezino obnavljanje. Mi smo upozoravali ministarstvo da će biti jako puno zahtjeva za nabavku mehanizacije, kao što smo na to upozoravali i prethodna ministarstva poljoprivrede kod korištenja IPARD programa. Kontakata je bilo prije natječaja, ali ne i nakon njegova raspisivanja. Nismo dobili niti odgovore na naše dopise i prijedloge, iako su nam iz Europske komisije kazali da ministarstvo odnosno Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, mora odgovoriti na njih, kazao je između ostalog Dominković

PROČITAJTE CIJELI INTERVJU U AGROKLUBU