Borovnica zahtijeva odgovarajuću sumu i raspored topline tijekom godine i vegetacijskog razdoblja. Visokoprinosne sorte borovnice podnose hladnoću i do -28 ° C, pod uvjetom da su izdanci pokriveni snijegom

Unatoč relativno povoljnim uvjetima proizvodnja borovnice u našoj zemlji je zanemarljiva. Podizanjem novih nasada pored postojeće, angažirat se i nova radna snaga, čime će se povoljno djelovati na dopunsko zapošljavanje, čak i onih kategorija stanovništva koje pripada kategoriji uzdržavane (djeca, starije osobe, umirovljenici). Veoma kvalitetan tekst objavljen je na jednoj internet stranici i kojega prenosimo u cjelosti.
Visokožbunasta američka borovnica potječe iz SAD. U divljem stanju se prostire u istočnom dijelu SAD-a (od Floride na jugu do Michigana na sjeveru). Dostiže visinu od 3 do 4,5 m, a najbolje uspijeva na vlažnim staništima i većoj nadmorskoj visini. Zbog specifičnosti korjenovog sustava, vrlo je osjetljiva na sušu. Prema posljednjim podacima visokožbunasta borovnica se u SAD-u uzgaja na površini od oko 8500 ha, s godišnjom proizvodnjom oko 50000 tona. Borovnica se na nešto većim površinama uzgaja i u Kanadi, Nizozemskoj, Engleskoj, Novom Zelandu, Australiji, Čileu, Švicarskoj, Belgiji i Njemačkoj.
U našoj zemlji ima vrlo malo iskustava u uzgoju visokožbunaste borovnice. Od 70-tih godina prošlog stoljeća do danas činjeno je nekoliko pokušaja uvođenja u proizvodnju ove plemenite voćne vrste. Unatoč relativno povoljnim uvjetima rezultati su uglavnom bili nezadovoljavajući, tako da je i interes proizvođača bio zanemariv.
Eksploatacijski vijek i do 20 godina
S druge strane, podizanjem nasada borovnice pored postojeće, angažira se i nova radna snaga, čime će se povoljno djelovati na dopunsko zapošljavanje, čak i onih kategorija stanovništva koje pripada kategoriji uzdržavane (djeca, starije osobe, umirovljenici).
Intenzivna i profitabilna proizvodnja visokožbunaste borovnice podrazumijeva redovitu i obilnu rodnost i visok kvalitet ploda, kao i znatno veću vrijednost proizvodnje u odnosu na druge troškove. S obzirom da eksploatacijski vijek plantažno uzgojene borovnice iznosi 15 do 20 godina, a da podizanje zasada zahtjeva ulaganje velikih novčanih sredstava, zbog čega je neophodno, prije otpočinjanja investicija izvršiti detaljnu analizu agroekoloških i drugih uvjeta koji su relevantni za ovu proizvodnju na određenom prostoru. U narednom dijelu teksta ćemo se osvrnuti na limitirajuće čimbenike u uzgoju ovog voća.
Temperatura. Borovnica zahtijeva odgovarajuću sumu i raspored topline tijekom godine i vegetacijskog razdoblja. Visokoprinosne sorte borovnice podnose hladnoću i do -28 ° C, pod uvjetom da su izdanci pokriveni snijegom. Međutim, ukoliko izdanci nisu pokriveni snijegom, mogu izmrznuti na temperaturama od -18 ° C i višim. Korijen je osjetljiviji i izmrzava na temperaturi od -12 do - 14 ° C.
Da bi se cvatnja i drugi biološki procesi normalno odvijali potrebno je da borovnica prođe tijekom zimskog mirovanja određeno vrijeme na temperaturi nižoj od 7,2 ° C (od 650 do 850 sati). Nakon razdoblja zimskog mirovanja, uzgojene sorte borovnice su relativno osjetljive na kolebljive zimske temperature, posebno ako temperatura varira između +6 ° C u toku dana i -7 ° C tijekom noći. Pozni proljetni mrazevi po pravilu ne predstavljaju veću opasnost zbog toga što borovnica relativno kasnije cvijeta. Temperature utječu i na normalo sazrijevanje plodova. Ovisno od sorte i temperature, borovnica sazrijeva od 50 do 90 dana poslije cvjetanja. Niže temperature i nedovoljna suma topline utječu da plodovi neravnomjerno sazrijevaju ili da uopće ne sazriju. Sorte borovnice su osjetljive i na visoke temperature (iznad 30 ° C) u tijeku vegetacije, posebno ako se javljaju u fenofazama cvatnje i sazrijevanja plodova i ako dulje traju. Toplinski udari, koji se na nekim lokalitetima mogu javiti u toplim i vlažnim ljetima, mogu nanijeti izvjesne štete, pa čak i sušenje borovnice.
Treba dosta vlage
Optimalna usklađenost metabolitičkih procesa se ostvaruje u uvjetima relativno toplijih dana a svježijih noći, kada se proces disanja tijekom noći prekida, tako da biljkama na raspolaganju ostaje cjelokupna količina akumuliranih hranjivih tvari. Zbog toga su plodovi iz lokaliteta gdje vladaju ovakvi uvjeti neusporedivo ukusniji i kvalitetniji od onih gdje to nije slučaj.
Voda i vlažnost vazduha.Za normalan razvoj, rodnost i postizanje optimalnih prinosa po jedinici površine, potrebno je u nasadima borovnice tijekom vegetacije bude dovoljno vlage u tlu (75% -80%) i da prosječna relativna vlažnost zraka bude 75 posto. Kritični periodi za vlagu kod borovnice su u fenofazi cvatnje (svibanj), rasta i zrenja plodova (lipanj, srpanj, na višim terenima i kolovoz) i obrazovanja rodnog potencijala za narednu godinu (kolovoz).
Intenzivna i visoko produktivna proizvodnja borovnice moguća je jedino u krajevima s preko 800 mm vodenog taloga godišnje, s tim da je više od 50 posto istih pravilno raspoređeno tijekom vegetacijskog razdoblja. Ukoliko su tjedne količine oborina u tijeku vegetacije manje od 20 do 50 mm neophodno je izvršiti navodnjavanje. Karakterističan simptom nedovoljne količine vlage je crvenilo lišća. Uslijed suše mladari postaju slabi, slabije je zametanje plodova, a lišće prijevremeno otpada. U ekstremnim slučajevima dolazi do sušenja mladica, pa čak i čitave biljke.
Ne podnosi višak vlage u zemlji
Do ove pojave relativno često dolazi zbog specifičnosti građe korjenovog sustava borovnice, koji je veoma plitak. Najveća masa korijena se nalazi na dubini od 15 do 40 cm. Na korenovom sustavu borovnice ne postoje korijenove dlačice (žile sisavice), već se biljke obezbeđuju vodom i mineralnim tvarima iz tla uz pomoć specifične mikorize (simbioza korjenovog sustava i nekih korisnih vrsta gljiva). U slučajevima zemljišne i zračne suše, koje su uz to praćene visokom temperaturom, korijenov sustav nije u mogućnosti osigurati dovoljne količine vlage pa dolazi do oštećenja na biljkama. Borovnica također ne podnosi višak vlage u zemljištu. Razina podzemnih voda bi trebala biti najmanje 50 cm ispod površine tla. Ukoliko se pojavi višak vode u zoni korijena odvija više dana, odnosno ako ista ne otječe, može doći do stvaranja nekih jedinjenja toksičnih za biljku i povoljnih uvjeta za razvoj gljivičnih bolesti uzročnika truljenja korijena i izdanaka borovnice.
Svetlost.Visokožbunasta borovnica je svetloljubiva biljka, ali podnosi i rijetku zasenu. Svjetlost kao klimatski faktor je veoma rijetko ograničavajući čimbenik proizvodnje, osim ukoliko se zasadi ne podižu u neposrednoj blizini visokog raslinja ili uslijed neodgovarajuće (prevelike) gustoće sklopa i odsustva primjene agro i pomotehničkih mjera. U uvjetima zasjene ne dolazi do obrazovanja rodnog potencijala, što dovodi do izostanka ili vrlo malog roda.
Zemljište. U odnosu na druge jagodaste vrste voća borovnica ima specifične zahtjeve prema zemljištu. Najviše joj odgovaraju laka, plodna (sa oko 5 - 7% humusa), rastresita i dobro propustljiva zemljišta. Optimalna kiselost (pH) tla se kreće od 4,3 do 4,8 mada može uspjevati i na tlima s kiselošću od 4,0 do 5,2. Posebnu pozornost treba obratiti na prisustvo truležnica korijena višegodišnjih kultura koje mogu izuzetno štetno djelovati na simbiotsku mikorizu korijena borovnice.
Pedološka analiza
Prisustvo obične (šumske) borovnice je siguran pokazatelj povoljnosti nekog zemljišta za uzgajanje visokožbunaste borovnice. S obzirom da ova proizvodnja zahtijeva relativno male površine, potrebno je svaku parcelu brižljivo odabrati i izvršiti neophodnu pedološko-agrohemijsku analizu.
Orografski čimbenici. Visokožbunasta borovnica može uspješno gajiti na manjim nadmorskim visinama, mada uspijeva i na većim, do oko 1.000 m. Više joj odgovaraju severniji (osojni) položaji s blagim nagibima i povoljnom zračnom drenažom. Treba izbjegavati mikrodepresije (uvale), ravnice i položaje koji su na udaru hladnih, jakih i suhih vjetrova. Obična borovnica je prirodni pratilac borovih šuma, pa je njihova blizina poželjna iu slučaju uzgajanja visokožbunaste borovnice.
Sortiment i sadni materijal. Najveći broj sorti visokožbunaste borovnice je samooplodan, ali se proizvođačima, radi sigurnije oplodnje preporuča uzgoj nekoliko koje se međusobno mogu oprašivati.Na izbor sorti utječu sljedeći čimbenici: zahtjevi tržišta, rodnost, vrijeme sazrijevanja i dužina berbe, otpornost prema bolestima. Najbolje proizvodne rezultate ispoljavaju: Bluta (Bluetta), Blukrop (Bluecrop), Blurej (Blueray). Za podizanje plantažnih zasada borovnice koristiti isključivo sadni materijal proizveden na neki od vegetativnih načina, u rasadnicima koji su pod stalnom kontrolom državnih ovlaštenih institucija. Sadni materijal mora biti garantirane sortne čistoće i besprijekornog zdravstvenog stanja (bez prisustva virusnih i drugih oboljenja, nematoda i grinja), odnosno mora posjedovati odgovarajući certifikat. U Republici Hrvatskoj se uglavnom može nabaviti sadni materijal iz uvoza. Na tržištu zemalja s razvijenom kulturom uzgajanja visokožbunaste borovnice se najčešće mogu naći dvije vrste sadnog materijala: kontejnerske sadnice i balirane (stegnute) sadnice. Kontejnerske sadnice se nalaze u odgovarajućim kontejnerima s većom ili manjom količinom supstrata. Mogu se saditi tijekom čitave vegetacije, od proljeća do jeseni. Uz minimalnu njegu osiguran je 100%-tni prijem. Također, dobra osobina ovakvih sadnica je da se mogu transportirati na velika rastojanja u dužem vremenskom roku bez opasnosti od sušenja i oštećenja. Balirane sadnice su stegnute u mrežu u kojoj se nalazi mikorizni supstrat. Mreža i supstrat se stavljaju nakon vađenja sadnice, prije isporuke. Obično su stare tri godine i bolje su razvijene od kontejnerskih. Poslije sadnje mreža se vremenom sama raspada.
Sadnja borovnice. Borovnica se sadi na prethodno pripremljenom zemljištu. Umjesto klasične pripreme cijele površine, danas se sve više preporuča sadnja u kanale (rovove), sadnja na gredicama (bankovima) i sadnja u iskopane jame.
Prednost jesenskoj sadnji
Jesenja sadnja ima niz prednosti, iz dva osnovna razloga: a) sadnice se tijekom zimskog odmora osigurati dovoljnim količinama vlage; b) biljke imaju raniji početak vegetacije i brže se razvijaju. Zasadi visokožbunaste borovnice podignuti u jesen, u prvoj godini po sadnji razvijaju snažne izdanke, a već u trećoj godini mogu donijeti značajnu količinu roda čija vrijednost pokriva troškove tekuće proizvodnje. Prije početka sadnje, ukoliko u prethodnoj pripremi zemljišta nisu uništene štetočine zemljišta, potrebno je u otvorene brazde za sadnju staviti neki od zemljišnih insekticida poput: Forat G-5, Galation (Rovicid), Dotan i dr.., U propisanim količinama. Zbog najboljeg iskorištenja svjetlosti, preporuča se da pravac redova bude sjever-jug. Razmak između sadnica je ovisno o bujnosti sorte, između redova 2,5-3 m, au redu od 1 m za manje bujne (Bluta), do 1,5 m za bujne sorte (Blukrop). Ako se biljke sade u kanale, potrebno je da kanali budu široki oko 1 m, a duboki 40-50 cm. Kanal se ispuni odgovarajućim supstratom (Klasman, Galicina). Sadnice se postavljaju na predviđeno rastojanje, nakon čega se po vrhu dodaju bukova kora ili otpaci četinara. Potrebno je redovito dodavati nove količine supstrata zbog procesa humifikacije i raspadanja. Sadnja borovnice se po pravilu vrši ručno, mada je moguće mehanizirati ovaj radni proces. Najbolje je sadnju obavljati po oblačnom vremenu ili u jutarnjim i poslijepodnevnim satima. Sadnice se sade malo dublje nego što su bile u rasadniku. Da bi redovi bili pravi, prethodno se duž istih zateže kanap, pa se sadnice postavljaju uz njega. Odmah po sadnji treba izvršiti srednje obilno zalijevanje svake sadnice. Neophodan preduvjet uspješne proizvodnje borovnice je postavljanje odgovarajućeg sustava za zalijevanje.
Prihranjivanje
Njega i zaštita nasada borovnice u prvoj godini.Negom i zaštitom u prvoj godini potrebno je zasad pripremiti za što veću i kvalitetniju rodnost u godinama eksploatacije. Ove mjere se uglavnom svode na okopavanje i ručno plevljenje trave oko sadnice, navodnjavanje i zaštitu od bolesti i štetočina.
Pomotehničke i agrotehničke mjere u zasadima borovnice u rodu.
Njega nasada u rodu obuhvaća brojne agrotehničkih i pomotehničkih mjera kako bi borovnica svake godine davala stabilan i kvalitetan prinos. U tom cilju se poduzimaju sljedeće mjere: prihranjivanje nasada mineralnim gnojivima; održavanje zemljišta; malčiranje; rezidba; navodnjavanje i održavanje zemljišta u stanju optimalne vlažnosti; zaštita od bolesti, štetočina i korova.
Prihranjivanje se izvodi na temelju stanja zasada i stvarnih potreba biljaka. Priizvođenju ove mjere mora se biti obazriv kako se nepravilnom primjenom ne bi izazvala promjena pH vrijednosti supstrata, što bi imalo negativni učinak po sadnice.
Za postizanje visokih i redovnih prinosa potrebno je gnojidba organskim i mineralnim gnojivima. Svake treće godine treba koristiti stajnjak u količini od 30 t / ha. Borovnica dobro reagira na nitratna gnojiva, ali se bolji rezultati postižu upotrebom kompleksnih gnojiva.
U svibnju ili lipnju prve godine poslije sadnje treba koristiti po 50 do 60 g KAN-a po sadnici. Gnojivo rasturiti na 25 do 30 cm od sadnica borovnice. Nakon stupanja zasada na rod treba koristiti kompleksna gnojiva (NPK - 8:12:26 + MgO) ili vockal (NPK 8:5:24 + MgO i željezo) u količini 400 - 500 kg / ha. Gnojidba treba izvesti krajem studenog ili početkom prosinca prije snijega. Prihranjivanje KAN-om u količini od 200 do 250 kg / ha izvoditi početkom ožujka i krajem svibnja, s tim što se u prvom terminu koristi 100-150 kg / ha, au drugom terminu 100 kg / ha.
Plitko okopavanje
Održavanje zemljišta u zasadima borovnice se najčešće vrši tako što se međuredni prostor zatravi i kasnije redovito vrši malčiranje. Manje je povoljno održavati zemljište u vidu jalovog ugara jer se čestim freziranjem gube ogromne količine vegetativne mase. Prostor u redu se održava plitkim okopavanjem, vodeći računa da se ne ošteti korijenov sustav sadnice.
Primjena herbicida nije preporučljiva osim u slučaju kada nemamo drugog izbora. Tada se veoma oprezno mogu koristiti neki od kontaktnih herbicida (Gramokson, Basta) u količini 3-5 l / ha. Totalne herbicide ne koristiti u zasadima visokožbunaste borovnice
Rezidba borovnice nema intenzivan karakter kao kod većine drugih voćnih vrsta. Borovnica donosi urod na ljetorastima iz prethodne vegetacije, a počinje rađa druge godine poslije sadnje. Najkrupniji i najkvalitetniji plodovi su na bujnim ljetorastima. Pošto većina sorti imaju sklonost da prerode, nameće se potreba uklanjanja jednog dijela rodnog drva putem rezidbe. Kod sorata sa tendencijom polijeganja bočnih izdanaka nameće se njihovo uklanjanje ili prekraćivanje, dok je kod sorata sa vertikalnim izdancima potrebno prorjeđivanje rodnih grana unutar žbuna. Po pravilu rezidba treba biti umjerena i prilagođena rodnom potencijalu i stanju svakog žbuna ponaosob. Jaka rezidba koja se sastoji u uklanjanju sitnih rodnih grana, uklanjanjanju pojedinih izdanaka žbuna i jakom prekraćivanju izdanaka dovodi do znatnog smanjenja prinosa, povećanja krupnoće ploda i ranijeg zrenja. Ukoliko se želi postići kasnije zrenje rezidbu treba svesti na najmanju mjeru. Općenito govoreći, oštra rezidba borovnice se ne preporučuje, osim u slučajevima jače regeneracije i obnavljanja žbunova.
Bujniji žbunovi daju krupnije plodove i veći prinos, te ih zbog toga treba slabije orezati. Njima treba osigurati odgovarajuću količinu vode u svako doba. Jača rezidba se provodi kod slabijih žbunova, na lošijim tlima s deficitom hrane i vlage.
Sa rezidbom treba početi tek u četvrtoj godini poslije sadnje, kada se uklanjaju zakržljale grane pri osnovi žbuna. U petoj godini treba uklanjati polomljene i suhe grane. Rezidbu treba što više reducirati na nekoliko jačih rezova u cilju uštede radne snage, pri čemu se sve nepotrebne grane uklanjaju do osnove ili do neke bujne bočne grane. Povijene bočne izdanke također treba uklanjat.
Smanjenje rodnog potencijala
Često je potrebno vršiti smanjenje rodnog potencijala na 3 - 5 rodnih pupoljaka po grani. Jačina rezidbe ovisi od broja rodnih pupoljaka po grančici, što ovisi od uvjeta uzgoja i sorte. Rezidbu treba provoditi nakon prestanka opasnosti od poznih proljetnih mrazeva. U principu rezidba se može izvršiti u svako doba poslije opadanja lišća do završetka cvjetanja ukoliko je potrebno. Mnogi proizvođači zanemaruju ulogu pčela u uzgajanju ove voćne vrste. Brojnim ogledima je dokazano da sa unošenjem pčelinjih društava u zasade borovnice dolazi do bolje oplodnje, krupnijih i kvalitetnijih bobica a time i neusporedivo većeg roda. Na površini od 0,20 ha dovoljno je unošenje jednog jakog pčelinjeg društva.
Voditi računa o pH vrijednosti
Navodnjavanju kao neophodnoj mjeri kod plantažnog uzgoja borovnice mora se posvetiti posebna pažnja. Pored osiguranja dovoljnih količina vode mora se voditi računa io njenoj kvaliteti, kemijskom sastavu, pH vrijednosti i sadržaju željeza. Potrebne su česte provjere pH vrijednosti vode da ne bi došlo do promjene kiselosti supstrata na kojem se borovnica uzgaja. Visok sadržaj željeza u vodi za zalijevanje može izazvati na bobicama pojavu pjega smeđe boje koje smanjuju tržišnu vrijednost plodova.
''Kap po kap''.
Zaštita borovnice od bolesti i štetočina i korova.Borovnicu napadaju mnoge biljne bolesti i štetočine, koje mogu nanijeti velike gospodarske štete, au ekstremnim slučajevima dovesti i do propadanja nasada. Eventualna pojava bolesti i štetnika može biti uzrokovana i zdravstveno neispravnim sadnicama. Štete borovnici mogu nanijeti eriofidna grinja, cvetojed, smotavac ploda borovnice, lisni miner, štitasta vaš i rutava buba u vrijeme cvjetanja. Kržljavost žbunova borovnice izaziva virus kržljavosti borovnice. Ukoliko se u zasadu primete takvi žbunovi treba ih odmah iskrčiti i uništiti i obratiti se proizvođaču sadnica. Plamenjača borovnice se javlja u vidu pjega veličine 2 do 20 mm na grančicama, lišću i zelenim plodovima. Zaraza može biti jača u uvjetima povećane vlažnosti (kišnih godina) i više temperature. Bolest se suzbija preparatima na bazi Kaptana (Venturin), Mankoceba (Ditan) i strobilurina. Rđa stabla i lišća borovnice može nanijeti velike štete ovoj voćki. Ispoljava se u obliku mrkih pjega veličine 2-3 mm. Pjege se postupno šire i mogu zahvatiti cijeli žbun. Najveća opasnost prijeti krajem proljeća i početkom ljeta pri vlažnom i toplom vremenu. Bolest utječe na smanjenje prinosa i pogoršanje kvalitete plodova. Uzrok ove bolesti se suzbija istim preparatima kao plamenjača borovnice a rokovi primjene se praktično podudaraju. Eriofidna grinja oštećuje cvjetne pupoljke borovnice za vrijeme toplih zima. Ženka polaže jaja u kasnu jesen u blizinu cvetnih pupoljaka. U proljeće kada otopli larve se izlegu i napadnu otvorene pupoljke. Suzbijanje se izvodi u periodu izleganja larvi. Za suzbijanje se koristi Galmin zajedno s bakrenim oksihloridom. Grinja se može suzbiti i akaricidima  čim se primijeti prisutnost grinja. U vrijeme cvjetanja se može pojaviti i rutava buba. Ako se primijeti prisutnost štetočine treba postaviti bijele lovne klopke.
Berba borovnice
Berba borovnice obično proteže u razdoblju od 6 do 8 tjedana s obzirom da postoje rane, srednje rane i pozne sorte. Svaka sorta se bere tri do sedam puta u intervalu od 5 do 7 dana ovisno od osobina sorte i vremenskih uvjeta. Plodovi borovnice nisu osjetljivi kao plodovi maline. Beru se samo zreli plodovi plave boje, pošto su crvenkasti - poluzreli plodovi kiseli. Plodovi se stavljaju direktno u specijalnu ambalažu zapremine 0,57 l. Mogu se koristiti i male kofice. Kad se koriste kofice dolazi do oštećenja pepeljka. Prilikom pakiranja plodova uklanja lišće i nezreli - crvenkasti plodovi. Ako je dobar rod jedan berač za 8 sati može napuniti 60-80 kutijica spomenute obujma. Kod berbe treba nastojati da se odvoje plodovi po krupnoći u više klasa. Krupniji plodovi postižu višu cijenu na tržištu. Ako se kutijice pokriju sa celofanom povećava se trajašnost plodova i postiže veća atraktivnost. Plodovi borovnice se mogu prodati za potrošnju u svježem stanju, ali se također mogu konzervirati u 50% otopini saharoze ili zamrzavati. Zamrznuti plodovi su gotovo iste kvalitete kao i svježi.
Slike:
34s-borovnica.jpg
34s-borovnica1.jpg