Kao poljoprivrednik s majstorskim ispitom i bez visokih škola, nakon dugogodišnjeg predanog rada na rješavanju problema poljoprivrednika, danas je koordinator Europske pučke stranke za poljoprivrednu politiku u Europskom parlamentu.

Iako se čini da je 41% proračuna EU koji odlazi u poljoprivredu mnogo, to je ukupno samo tek 0,5% BDP-a cijele Europe, upozorio je Dess koji je na početku svog izlaganja iskazao skepsu spram uspjeha posljednje reforme Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) zbog previše kompliciranih postavki i prevelikog administrativnog tereta koji je donijela. Smatra da poljoprivrednici dobro znaju kako zaštititi kvalitetu okoliša jer žele svoja gospodarstva ostaviti svojoj djeci te je posebno ukazao na poteškoće provedbe okolišnih mjera (greening) i izrazio negodovanje što greening nije umjesto u prvi stup, uključen u drugi stup. U nastavku izlaganja Dess je pokazao da fleksibilnost ZPP dovodi do neravnoteža među državama članicama što se ne događa samo zbog politike Bruxelles, već i zbog nacionalnih politika država članica.

Pohvalio je rad i zajedničko zalaganje Marijane Petir na pojednostavljenju ZPP i na brizi za poljoprivrednike EU. Istaknuo je da će u budućnosti poljoprivreda imati sve značajniju ulogu u svjetskom gospodarstvu, posebice u odnosu na neke danas vrlo razvikane industrijske grane (npr. proizvodnja laptopa) te smatra da je nepotrebno ograničavati proizvodnju u EU jer će to negativno utjecati na prilagodbu globalnim promjenama zbog sve veće potražnje za hranom. U završetku izlaganja je na primjeru proizvodnje mlijeka pokazao da je duži staž u EU bio plodonosan za razvoj tog sektora u Bavarskoj koja je danas veća izvoznica mliječnih proizvoda od Austrije te je Hrvatskoj poželio uspjeh u korištenju mogućnosti koje nudi Zajednička poljoprivredna politika.

Porazgovarali smo i prilikom obilaska nekoliko govedarskih farmi u Slavoniji. Dessa je inače član uprave jedne mljekare u Njemačkoj i gotovo je zabezeknut ovom situacijom kod nas. Kod njih je normalno da su upravo poljoprivrednici većinski vlasnici i mljekare i klaonica. I tada nije moguće da se ta industrija tako odnosi  prema ljudima koji rade za njih. Veliki prerađivači kupuju od tih osnovnih mljekara. Ali u Njemačkoj je nezamisliv takav odnos.